FEEL MONTENEGRO
Za 5. smotru Saveza izviđača Crne Gore u gradu Baru, naš OI Iovallios saznao je još prošle godine na makedonskom jamboreeju. Crnogorski predstavnici tamo su vodili jednu od najatraktivnijih radionica – streličarsku. Nije stoga čudo što smo se godinu dana pripremali i željno iščekivali putovanje u Crnu Goru. Nitko sretniji od nas kad je objavljen poziv za sudjelovanje i kad smo pročitali elaborat Smotre. Ovo će biti divna avantura! Brojali smo dane… Skautizam se prvi puta u Crnoj Gori javlja daleke 1928. godine kada je Tibor Sekelj, poznati „građanin svijeta“, zaljubljenik u prirodu, istraživač i esperantist osnovao u Nikšiću prvu skautsku družinu. Zvanično, prvi izviđački odred osnovan je u Plavu 1955. godine a od 2008. Savez izviđača Crne gore član je Svjetske skautske organizacije (WOSM) kao samostalna organizacija. Ova smotra organizirana je prvi puta nakon 30 godina pauze. Tko bi to propustio!
Naše putovanje započelo je u ranim jutarnjim satima 11. srpnja kad smo povrh šatora i opreme za podizanje našeg malog tabora jedva uspjeli nagurati i nešto osobne opreme (i još rezervne kupaće da nam se nađu). Putovanje kroz Hrvatsku i Bosnu teklo je glatko i bez zastoja na graničnim prijelazima. Putem kroz Bosnu promatrali smo još vidljive tragove nedavnih poplava i uvidjeli koliko je čovjek malen i slab u borbi sa Majkom prirodom. Ona nam je pokazala i sve svoje još netaknute ljepote kad smo se iza Foče odvažili proći, još neasfaltiranih, dvadesetak kilometara kroz gustu borovu šumu. Od tolikog zelenila i čistog, mirisnog zraka sve te nešto samo ponese da zapjevaš Barambu. Neplanirano smo, zbog manje nezgode s autom, posjetili i rafting kampove na Drini blizu sliva Pive i Tare. Zadržali smo se dovoljno dugo da se poželimo vratiti nekom drugom prilikom u ovu ljepotu. Nakon „ceste“ kao iz avanturističkih tv emisija i prelaska drvenog mosta, napokon Crna Gora!
Putovanjem kroz kanjon rijeke Pive postalo nam je jasno zašto se Crna Gora zove baš tako. Zastrašujuća ljepota mračnih gorskih klanaca u kontrastu s nestvarno tirkiznom bojom rijeke teško da će bilo koga ostaviti ravnodušnim. Iza svakog sljedećeg tunela nova slika krajolika i novo oduševljenje prizorom koji ugledamo. Nakon ne manje lijepih Nikšića, Podgorice, i Skadarskog jezera – naš cilj nam je već bio blizu. Znali smo da je Bar veliki lučki grad no iznenadio nas je svojim predivnim zelenilom i uređenim širokim ulicama. Pošto je dan bio već na izmaku uputili smo se ravno na mjesto održavanja smotre kako bismo se prije mraka smjestili i podigli šatore.
U krugu vojarne „Pero Ćetković“ već je bilo poprilično živo. Pet podkamova koji nose imena crnogorskih nacionalnih parkova bilo je dom za oko 700 poletarca, izviđača i brđana idućih desetak dana. Podkampovi su bili osmišljeni prema dobnim skupinama skauta no naša mala grupa nije se mogla razdvajati tako da smo se svi zajedno smjestili u podkampu „Skadarsko jezero“. Iako prvotno osmišljen samo za poletarce nismo bili jedina grupa miješanih uzrasta. Tako su uz domaćine iz Podgorice i Grahova u našem kampu bili još i poletarci i izviđači iz Vranja i Novog Sada iz Srbije te grupa skauta tinejdžera iz Belgije – nas oko 150. Nakon srdačne dobrodošlice našeg zapovjednika kampa Bože i njegovog mladog zamjenika Alekse, te naše službene prijave na smotru, prije mraka nam je ostalo upravo toliko vremena da podignemo šatore u kojima smo nakon večere umorni ali sretni pozaspali. Za nas je smotra započela iako će svečano otvaranje uslijediti tek u nedjelju. Goodnight Montenegro!
Idućeg dana, nakon početnog uređenja kampa i tradicionalnog podizanja drvene ulazne kapije s "paukovom mrežom" odmah su počele prve izviđačke radionice. Poletarci su tako sudjelovali na eko radionici razvrstavanja i recikliranja otpada, kreativnoj likovnoj i origami radionici, te upoznavanju kulturnih znamenitosti Crne gore. U sljedećim danima smotre za poletarce su organizirane radionice čvorologije i izrade prstena za maramu, poletarskih igara, glazbena radionica na kojoj su naučili himnu smotre, izrada ukrasnih papira za zamatanje poklona, bojanje majica batik tehnikom te mnoge druge. Brđani su uglavnom bili podrška u organiziranju i izvođenju radionica za najmlađe. Izviđači su svladavali osnove pionirstva (građenje objekata od priručne građe i konopaca), izrađivali su skloništa, ogradu našeg podkampa, bavili se streličarstvom, pješačili do starog grada Bara i Stare masline te također sudjelovali na kreativnim radionicama. Svi zajedno sudjelovali smo u gađanju zračnom puškom a zbog izuzetnog interesa gađanje lukom i strijelom organizirano je svakodnevno.
U blizini naših šatora izradili smo malu nadstrešnicu od drvenih stupova i šatorskih krila koja nam je idućih dana poslužila kao dnevni boravak i pružala zaklon od sunca i kiše. Svakodnevno smo iznad nje podizali odredsku i državnu zastavu a stupove smo ukrasili grbom odreda te osnovnim čvorovima. Vrlo brzo je postala omiljeno okupljalište svih generacija – za nezvanične radionice, beskrajne razgovore i druženja, poneki slatki zalogaj i razmjenu izviđačkih uspomena.
Svako jutro budila nas je s razglasa himna Smotre – „Kad skauti na put kreću“ (iako su naši brđani i poletarci uvijek bili na nogama puno prije budnice). Na jutarnju smotru i podizanje crnogorske zastave uz himnu uvijek smo stizali među prvima propisno odjeveni u naše uniforme ili u uniformu smotre (mornarsku majicu i maramu s nazivom smotre), kako i priliči pravim skautima. Kao i uvijek na sličnim događanjima nismo gubili vrijeme i odmah smo se sprijateljili s domaćinima a i ostalim učesnicima.
Naši izviđači i brđani samoinicijativno su u više navrata organizirali ranojutarnje uređenje okoliša sanitarnog čvora što nije bio nimalo lak posao obzirom na broj učesnika. Kako su u podkampu Skadarsko jezero prevladavali poletarci, stariji članovi naše grupe svakodnevno su pomagali u dobavi dnevnih obroka i na taj način poprilično ojačali svoje mišiće.
Prvih nekoliko dana vrijeme nam je bilo vrlo nepredvidivo i mijenjalo se iz sata u sat. Svečano otvorenje 5. smotre SICG pod motom „Feel Montenegro“ nije se nažalost zbog vremenskih uvjeta i jake kiše moglo održati kako je planirano, u centru grada. Obzirom da je u nedjelju, 13.7. ujedno bio i Dan državnosti Crne Gore svečanost je premještena u Kulturni centar koji je uz učesnike smotre primio još mnogo gostiju. Osim zastave domaćina zavijorilo se još 8 nacionalnih zastava – slovenska, hrvatska, bosanska, srpska, makedonska, belgijska, francuska i izraelska. Zastave skautskih grupa koje sudjeluju bilo je teško i izbrojati. Smotru je otvorio crnogorski princ Nikola koji je ovom prilikom proglašen počasnim članom Saveza izviđača Crne Gore. Program se za starije izviđače nastavio uz rock koncert dok su se najmlađi vratili u kamp.
Osim izviđačkih aktivnosti imali smo često vremena i za odlazak na plažu . Ponekad smo na plažu odlazili organiziranim prijevozom, ponekad u vlastitoj organizaciji a više puta smo odlučili pješačiti nazad do kampa kako bismo detaljnije upoznali ljepote Bara. Na jednoj od takvih hodnji susreli smo i upoznali Jamesa Johnsona, Engleza koji je biciklom sam i bez sponzora krenuo na put oko svijeta a na ovaj način prikuplja dobrovoljne priloge za organizaciju Hope for Children. Kako je i James do nedavno bio skaut u južnom Londonu, pozvali smo ga da nam se pridruži na dan-dva, i na jamboreeju se odmori i okrijepi za daljnje putovanje. Družio se s nama na jednom od cjelodnevnih izleta no već sljedećeg dana nastavio je svoj put. Jamboree je time dobio još jednu zemlju sudionika a James zanimljivu skautsku zgodu koju je već objavio na svojoj web stranici. Jedno nezaboravno prijateljstvo se podrazumijeva!
Nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti tri cjelodnevna izleta na koja su nas domaćini poveli. Na izlete smo odlazili organizirano u 10 autobusa a prvi od izleta bio je u Bokokotorski zaljev i grad Kotor. Grad je opasan starim, 4 kilometra dugim zidinama kroz koje se u grad ulazi na troja vrata a od 1979. zaštićen je od UNESCO-a kao svjetska kulturna baština. U Kotoru djeluje Hrvatsko građansko društvo Crne Gore - Kotor, koje se bavi izdavanjem knjiga iz područja kulture i povijesti pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori.
Drugi od izleta bio je na Cetinje i Lovćen. Na Cetinju smo posjetili Muzej kralja Nikole te Historijski, Umjetnički i Arheološki muzej u Vladinom domu. Oduševili smo se brojnošću i očuvanošću izloženih eksponata te načinom na koji je uređena umjetnička galerija. Na Lovćenu smo se popeli do Njegoševog mauzoleja uz 461 stepenicu. Impozantni mauzolej je otvoren 1974. godine, a urađen je po projektu i zamisli kipara Ivana Meštrovića. "Ko na brdo ak i malo stoji - više vidi no onaj pod brdom" zapisao je Njegoš. Sa planine Lovćen, gdje je sahranjen vidi se cijela Crna Gora. U povratku, odmorili smo se na predivnom planinskom izletištu podno Lovćena zvanom Ivanova Korita.
Treći izlet bio je na Skadarsko jezero. Netom prije polaska, u Bar su nam stigli i predsjednik Odreda - Darko te predsjednik kluba brđana - Goranko. Naravno, i njih smo odmah uključili u naše aktivnosti i poveli ih na izlet. Vlakom smo se odvezli od Bara do Virpazara a zatim se ukrcali u male turističke brodiće u kojima smo satima krstarili jezerom. Naknadno smo saznali detalje o jezeru i okolici. S površinom od 370 do 530 km2, zavisno od vodostaja, ono predstavlja najveće jezero na Balkanu. Crnoj Gori, pripadaju 2/3 jezera dok je 1/3 na teritoriju Republike Albanije. Crnogorski dio jezera sa priobaljem, površine 40.000 ha, proglašen je Nacionalnim parkom 1983. godine. Neki dijelovi njegovog dna nalaze se ispod nivoa mora. Zahvaljujući očuvanju ekosistema i uslijed nepristupačnosti nekih dijelova jezera, naročito uz njegovu sjevernu močvarnu obalu, Skadarsko jezero je ''ptičji raj'' čak za 264 vrste ptica, od kojih su mnoge prorijeđene i ugrožene. U Europi rijedak kudravi pelikan (Pelicanus crispus) postao je zaštitni znak jezera i Nacionalnog parka. Mnogi kulturno-povijesni spomenici: arheološka nalazišta, manastirski kompleksi i utvrde, razbacani oko Skadarskog jezera, govore da je još u XIV i XV stoljeću ovo područje bilo značajno kulturno središte. Povratak s ovog izleta, nažalost, nije bio idiličan kao prethodni. Jedan dio djece ali i odraslih voditelja podlegao je ili jakom suncu ili nekom virusu. Domaćini su odmah po povratku svima kojima je pozlilo pružili osnovnu medicinsku njegu i dali infuziju kako ne bi došlo do teže dehidracije oganizma pa je ipak sve dobro završilo.
Uz spuštanje zastave, simbolično paljenje završne logorske vatre (koju tijekom smotre, u vojarni nismo smjeli paliti), okupljanje svih sudionika uz Himnu vatri te podjelu zahvalnica za sudjelovanje, Smotru smo u subotu, 19.7. uveče, priveli kraju.
U nedjelju ujutro preostalo nam je još samo srušiti šatore i sa suzama u očima oprostiti se od naših domaćina i prelijepog Bara. Odlučili smo kući ponijeti samo lijepe uspomene i sjećanje na sve dobre ljude koje smo upoznali i s kojima smo se družili. Sve što nam se možda i nije svidjelo ostavili smo Zaboravu jer nam ionako više ništa nije stalo u rance a nove avanture su nas već čekale. Krenuli smo polako put Hrvatske i zapjevali … No to je već sasvim nova priča.
KAD SKAUTI NA PUT KREĆU
Good morning Montenegro!
Na obali mora đe sviće rujna zora
Pod maslinom starom biće nama fino.
Šatore će ruke bez imalo muke
Podići grad od srca nasmijan.
Ako me pitaš da li ću doći
S drugarima svuda rado ću poći
Ref:
Tako malo treba za sreću
kad skauti na put kreću
Jezera, rijeke, sve dobre ljude
samo da nam lijepo bude
nikada neću zaboraviti neću
Ove dane i noći
Obale plave zvjezdano nebo
good night and good luck Montenegro
good night sleep well Montenegro
Za 5. smotru Saveza izviđača Crne Gore u gradu Baru, naš OI Iovallios saznao je još prošle godine na makedonskom jamboreeju. Crnogorski predstavnici tamo su vodili jednu od najatraktivnijih radionica – streličarsku. Nije stoga čudo što smo se godinu dana pripremali i željno iščekivali putovanje u Crnu Goru. Nitko sretniji od nas kad je objavljen poziv za sudjelovanje i kad smo pročitali elaborat Smotre. Ovo će biti divna avantura! Brojali smo dane… Skautizam se prvi puta u Crnoj Gori javlja daleke 1928. godine kada je Tibor Sekelj, poznati „građanin svijeta“, zaljubljenik u prirodu, istraživač i esperantist osnovao u Nikšiću prvu skautsku družinu. Zvanično, prvi izviđački odred osnovan je u Plavu 1955. godine a od 2008. Savez izviđača Crne gore član je Svjetske skautske organizacije (WOSM) kao samostalna organizacija. Ova smotra organizirana je prvi puta nakon 30 godina pauze. Tko bi to propustio!
Naše putovanje započelo je u ranim jutarnjim satima 11. srpnja kad smo povrh šatora i opreme za podizanje našeg malog tabora jedva uspjeli nagurati i nešto osobne opreme (i još rezervne kupaće da nam se nađu). Putovanje kroz Hrvatsku i Bosnu teklo je glatko i bez zastoja na graničnim prijelazima. Putem kroz Bosnu promatrali smo još vidljive tragove nedavnih poplava i uvidjeli koliko je čovjek malen i slab u borbi sa Majkom prirodom. Ona nam je pokazala i sve svoje još netaknute ljepote kad smo se iza Foče odvažili proći, još neasfaltiranih, dvadesetak kilometara kroz gustu borovu šumu. Od tolikog zelenila i čistog, mirisnog zraka sve te nešto samo ponese da zapjevaš Barambu. Neplanirano smo, zbog manje nezgode s autom, posjetili i rafting kampove na Drini blizu sliva Pive i Tare. Zadržali smo se dovoljno dugo da se poželimo vratiti nekom drugom prilikom u ovu ljepotu. Nakon „ceste“ kao iz avanturističkih tv emisija i prelaska drvenog mosta, napokon Crna Gora!
Putovanjem kroz kanjon rijeke Pive postalo nam je jasno zašto se Crna Gora zove baš tako. Zastrašujuća ljepota mračnih gorskih klanaca u kontrastu s nestvarno tirkiznom bojom rijeke teško da će bilo koga ostaviti ravnodušnim. Iza svakog sljedećeg tunela nova slika krajolika i novo oduševljenje prizorom koji ugledamo. Nakon ne manje lijepih Nikšića, Podgorice, i Skadarskog jezera – naš cilj nam je već bio blizu. Znali smo da je Bar veliki lučki grad no iznenadio nas je svojim predivnim zelenilom i uređenim širokim ulicama. Pošto je dan bio već na izmaku uputili smo se ravno na mjesto održavanja smotre kako bismo se prije mraka smjestili i podigli šatore.
U krugu vojarne „Pero Ćetković“ već je bilo poprilično živo. Pet podkamova koji nose imena crnogorskih nacionalnih parkova bilo je dom za oko 700 poletarca, izviđača i brđana idućih desetak dana. Podkampovi su bili osmišljeni prema dobnim skupinama skauta no naša mala grupa nije se mogla razdvajati tako da smo se svi zajedno smjestili u podkampu „Skadarsko jezero“. Iako prvotno osmišljen samo za poletarce nismo bili jedina grupa miješanih uzrasta. Tako su uz domaćine iz Podgorice i Grahova u našem kampu bili još i poletarci i izviđači iz Vranja i Novog Sada iz Srbije te grupa skauta tinejdžera iz Belgije – nas oko 150. Nakon srdačne dobrodošlice našeg zapovjednika kampa Bože i njegovog mladog zamjenika Alekse, te naše službene prijave na smotru, prije mraka nam je ostalo upravo toliko vremena da podignemo šatore u kojima smo nakon večere umorni ali sretni pozaspali. Za nas je smotra započela iako će svečano otvaranje uslijediti tek u nedjelju. Goodnight Montenegro!
Idućeg dana, nakon početnog uređenja kampa i tradicionalnog podizanja drvene ulazne kapije s "paukovom mrežom" odmah su počele prve izviđačke radionice. Poletarci su tako sudjelovali na eko radionici razvrstavanja i recikliranja otpada, kreativnoj likovnoj i origami radionici, te upoznavanju kulturnih znamenitosti Crne gore. U sljedećim danima smotre za poletarce su organizirane radionice čvorologije i izrade prstena za maramu, poletarskih igara, glazbena radionica na kojoj su naučili himnu smotre, izrada ukrasnih papira za zamatanje poklona, bojanje majica batik tehnikom te mnoge druge. Brđani su uglavnom bili podrška u organiziranju i izvođenju radionica za najmlađe. Izviđači su svladavali osnove pionirstva (građenje objekata od priručne građe i konopaca), izrađivali su skloništa, ogradu našeg podkampa, bavili se streličarstvom, pješačili do starog grada Bara i Stare masline te također sudjelovali na kreativnim radionicama. Svi zajedno sudjelovali smo u gađanju zračnom puškom a zbog izuzetnog interesa gađanje lukom i strijelom organizirano je svakodnevno.
U blizini naših šatora izradili smo malu nadstrešnicu od drvenih stupova i šatorskih krila koja nam je idućih dana poslužila kao dnevni boravak i pružala zaklon od sunca i kiše. Svakodnevno smo iznad nje podizali odredsku i državnu zastavu a stupove smo ukrasili grbom odreda te osnovnim čvorovima. Vrlo brzo je postala omiljeno okupljalište svih generacija – za nezvanične radionice, beskrajne razgovore i druženja, poneki slatki zalogaj i razmjenu izviđačkih uspomena.
Svako jutro budila nas je s razglasa himna Smotre – „Kad skauti na put kreću“ (iako su naši brđani i poletarci uvijek bili na nogama puno prije budnice). Na jutarnju smotru i podizanje crnogorske zastave uz himnu uvijek smo stizali među prvima propisno odjeveni u naše uniforme ili u uniformu smotre (mornarsku majicu i maramu s nazivom smotre), kako i priliči pravim skautima. Kao i uvijek na sličnim događanjima nismo gubili vrijeme i odmah smo se sprijateljili s domaćinima a i ostalim učesnicima.
Naši izviđači i brđani samoinicijativno su u više navrata organizirali ranojutarnje uređenje okoliša sanitarnog čvora što nije bio nimalo lak posao obzirom na broj učesnika. Kako su u podkampu Skadarsko jezero prevladavali poletarci, stariji članovi naše grupe svakodnevno su pomagali u dobavi dnevnih obroka i na taj način poprilično ojačali svoje mišiće.
Prvih nekoliko dana vrijeme nam je bilo vrlo nepredvidivo i mijenjalo se iz sata u sat. Svečano otvorenje 5. smotre SICG pod motom „Feel Montenegro“ nije se nažalost zbog vremenskih uvjeta i jake kiše moglo održati kako je planirano, u centru grada. Obzirom da je u nedjelju, 13.7. ujedno bio i Dan državnosti Crne Gore svečanost je premještena u Kulturni centar koji je uz učesnike smotre primio još mnogo gostiju. Osim zastave domaćina zavijorilo se još 8 nacionalnih zastava – slovenska, hrvatska, bosanska, srpska, makedonska, belgijska, francuska i izraelska. Zastave skautskih grupa koje sudjeluju bilo je teško i izbrojati. Smotru je otvorio crnogorski princ Nikola koji je ovom prilikom proglašen počasnim članom Saveza izviđača Crne Gore. Program se za starije izviđače nastavio uz rock koncert dok su se najmlađi vratili u kamp.
Osim izviđačkih aktivnosti imali smo često vremena i za odlazak na plažu . Ponekad smo na plažu odlazili organiziranim prijevozom, ponekad u vlastitoj organizaciji a više puta smo odlučili pješačiti nazad do kampa kako bismo detaljnije upoznali ljepote Bara. Na jednoj od takvih hodnji susreli smo i upoznali Jamesa Johnsona, Engleza koji je biciklom sam i bez sponzora krenuo na put oko svijeta a na ovaj način prikuplja dobrovoljne priloge za organizaciju Hope for Children. Kako je i James do nedavno bio skaut u južnom Londonu, pozvali smo ga da nam se pridruži na dan-dva, i na jamboreeju se odmori i okrijepi za daljnje putovanje. Družio se s nama na jednom od cjelodnevnih izleta no već sljedećeg dana nastavio je svoj put. Jamboree je time dobio još jednu zemlju sudionika a James zanimljivu skautsku zgodu koju je već objavio na svojoj web stranici. Jedno nezaboravno prijateljstvo se podrazumijeva!
Nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti tri cjelodnevna izleta na koja su nas domaćini poveli. Na izlete smo odlazili organizirano u 10 autobusa a prvi od izleta bio je u Bokokotorski zaljev i grad Kotor. Grad je opasan starim, 4 kilometra dugim zidinama kroz koje se u grad ulazi na troja vrata a od 1979. zaštićen je od UNESCO-a kao svjetska kulturna baština. U Kotoru djeluje Hrvatsko građansko društvo Crne Gore - Kotor, koje se bavi izdavanjem knjiga iz područja kulture i povijesti pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori.
Drugi od izleta bio je na Cetinje i Lovćen. Na Cetinju smo posjetili Muzej kralja Nikole te Historijski, Umjetnički i Arheološki muzej u Vladinom domu. Oduševili smo se brojnošću i očuvanošću izloženih eksponata te načinom na koji je uređena umjetnička galerija. Na Lovćenu smo se popeli do Njegoševog mauzoleja uz 461 stepenicu. Impozantni mauzolej je otvoren 1974. godine, a urađen je po projektu i zamisli kipara Ivana Meštrovića. "Ko na brdo ak i malo stoji - više vidi no onaj pod brdom" zapisao je Njegoš. Sa planine Lovćen, gdje je sahranjen vidi se cijela Crna Gora. U povratku, odmorili smo se na predivnom planinskom izletištu podno Lovćena zvanom Ivanova Korita.
Treći izlet bio je na Skadarsko jezero. Netom prije polaska, u Bar su nam stigli i predsjednik Odreda - Darko te predsjednik kluba brđana - Goranko. Naravno, i njih smo odmah uključili u naše aktivnosti i poveli ih na izlet. Vlakom smo se odvezli od Bara do Virpazara a zatim se ukrcali u male turističke brodiće u kojima smo satima krstarili jezerom. Naknadno smo saznali detalje o jezeru i okolici. S površinom od 370 do 530 km2, zavisno od vodostaja, ono predstavlja najveće jezero na Balkanu. Crnoj Gori, pripadaju 2/3 jezera dok je 1/3 na teritoriju Republike Albanije. Crnogorski dio jezera sa priobaljem, površine 40.000 ha, proglašen je Nacionalnim parkom 1983. godine. Neki dijelovi njegovog dna nalaze se ispod nivoa mora. Zahvaljujući očuvanju ekosistema i uslijed nepristupačnosti nekih dijelova jezera, naročito uz njegovu sjevernu močvarnu obalu, Skadarsko jezero je ''ptičji raj'' čak za 264 vrste ptica, od kojih su mnoge prorijeđene i ugrožene. U Europi rijedak kudravi pelikan (Pelicanus crispus) postao je zaštitni znak jezera i Nacionalnog parka. Mnogi kulturno-povijesni spomenici: arheološka nalazišta, manastirski kompleksi i utvrde, razbacani oko Skadarskog jezera, govore da je još u XIV i XV stoljeću ovo područje bilo značajno kulturno središte. Povratak s ovog izleta, nažalost, nije bio idiličan kao prethodni. Jedan dio djece ali i odraslih voditelja podlegao je ili jakom suncu ili nekom virusu. Domaćini su odmah po povratku svima kojima je pozlilo pružili osnovnu medicinsku njegu i dali infuziju kako ne bi došlo do teže dehidracije oganizma pa je ipak sve dobro završilo.
Uz spuštanje zastave, simbolično paljenje završne logorske vatre (koju tijekom smotre, u vojarni nismo smjeli paliti), okupljanje svih sudionika uz Himnu vatri te podjelu zahvalnica za sudjelovanje, Smotru smo u subotu, 19.7. uveče, priveli kraju.
U nedjelju ujutro preostalo nam je još samo srušiti šatore i sa suzama u očima oprostiti se od naših domaćina i prelijepog Bara. Odlučili smo kući ponijeti samo lijepe uspomene i sjećanje na sve dobre ljude koje smo upoznali i s kojima smo se družili. Sve što nam se možda i nije svidjelo ostavili smo Zaboravu jer nam ionako više ništa nije stalo u rance a nove avanture su nas već čekale. Krenuli smo polako put Hrvatske i zapjevali … No to je već sasvim nova priča.
KAD SKAUTI NA PUT KREĆU
Good morning Montenegro!
Na obali mora đe sviće rujna zora
Pod maslinom starom biće nama fino.
Šatore će ruke bez imalo muke
Podići grad od srca nasmijan.
Ako me pitaš da li ću doći
S drugarima svuda rado ću poći
Ref:
Tako malo treba za sreću
kad skauti na put kreću
Jezera, rijeke, sve dobre ljude
samo da nam lijepo bude
nikada neću zaboraviti neću
Ove dane i noći
Obale plave zvjezdano nebo
good night and good luck Montenegro
good night sleep well Montenegro
POZDRAV IZ CRNE GORE
Pozdrav od članova odreda koji se nalaze gradu Baru na 5. smotri izviđača Crne Gore. a koja se održava pod motom "Feel Montenegro". Na smotri sudjeluje oko 700 izviđača svih dobnih skupina iz desetak zemalja a podijeljeni smo u 5 internacionalnih podkampova koji nose imena crnogorskih nacionalnih parkova. Naš kamp zove se "Skadarsko jezero", dijelimo ga s domaćinima te izviđačima i poletarcima Srbije, Belgije i Francuske. Petak nakon dolaska i subotu iskoristili smo za uređenje i obilazak Bara a uspjeli smo se i okupati u visokim valovima južnog Jadrana. Poletarci su već krenuli i na prve radionice.
Danas u 19 sati slijedi svečano otvaranje smotre u centru Bara.
Pozdrav od članova odreda koji se nalaze gradu Baru na 5. smotri izviđača Crne Gore. a koja se održava pod motom "Feel Montenegro". Na smotri sudjeluje oko 700 izviđača svih dobnih skupina iz desetak zemalja a podijeljeni smo u 5 internacionalnih podkampova koji nose imena crnogorskih nacionalnih parkova. Naš kamp zove se "Skadarsko jezero", dijelimo ga s domaćinima te izviđačima i poletarcima Srbije, Belgije i Francuske. Petak nakon dolaska i subotu iskoristili smo za uređenje i obilazak Bara a uspjeli smo se i okupati u visokim valovima južnog Jadrana. Poletarci su već krenuli i na prve radionice.
Danas u 19 sati slijedi svečano otvaranje smotre u centru Bara.